kiosk
     
Lejla Sabanovic HP

galerija

bosna i hercegovina

dodjoh vidjeh zapisah

kiosk

inspirations

simpa linkovi

  
Najprodavaniji fast food proizvod u BiH
Cevapi su sramotno potcijenjena hrana. Oni su sigurno najprodavaniji fast food proizvod u Bosni i Hercegovini, ali, opet, prema njima se odnosimo kao malogradjani prema rodbini sa sela. Nema niti jedne pjesme ciji se refren rimuje sa cevapi, nijedna manekenka ne zeli da se fotografira uz deset u cijeloj s kajmakom, niti jedan slikar ne zeli da ovjekovjeci zanosnu paru iz lepine koja se lagano otvara, a reziseri uporno odbijaju da svoje ljubavnice, umjesto vecere sa svijecama, pocaste raskosnom porcijom cevapa. S druge strane, Italijani od pice napuhase svjetsku senzaciju, Amerikanci od plasticnog hamburgera nacinise trade mark, Britanci od fish and chips u novinskom papiru napravise ultimativnu hranu za boeme, a francuski croasant se obavezno jede ujutro dok Sena stresa maglu sa sebe i zove slikare da je okupiraju.
Kod nas cak niko ne zeli niti da istrazi kako su nastali cevapi, odakle vuku porijeklo, ko im je pratvorac i kada su prvi put skliznuli s rostiljske resetke u podatan somun. Javne licnosti uporno izbjegavaju da govore o njima, a sjeti ih se tek poneka estradna zvijezda iz komsiluka koja, ne bi li ostvarila finansijski pozeljnu bliskost s narodom, izjavljuje u novinama da cim kroci u Sarajevo, odmah ode na cevape. Jedno je sigurno, cevape jedu svi, cak i vegetarijanci koji, uhvaceni na djelu, imaju spremnu vadionu kako cevapi i nisu pravo meso.
Strane investicije u prosloj godini u BiH iznosile su 482 miliona KM
(SEEbiz.net) Direktor Agencije za promociju stranih investicija u BiH Mirza Hajric izjavio je kako je u 2001.godini u BiH ulozeno 274,1 milion KM, dok je taj iznos u 2002. povecan na 482,2 miliona KM, te da ukupne direktne strane investicije dosad iznose 1.591.819.000 KM.
Hajric je najavio da se u ovoj godini ocekuje povecanje stranih investicija ukoliko se nastavi otklanjanje barijera i stvaranje povoljnijeg ambijenta za strana ulaganja. Po njegovim rijecima u BiH su dosad najvise investirale Austrija, Italija i Slovenija, dok su najvece pojedinacne investicije iz Kuvajta.

Direktor FIPA-e je izrazio razocarenje odnosom ranijeg saziva Vijeca ministara BiH na cije se odluke, neophodne za razvoj i rad agencije, kako je kazao, cekalo i po godinu dana. Hajric je dodao kako je ohrabren ekspozeom novog predsjedavajuceg Vijeca ministara BiH Adnana Terzica, koji je u svome izlaganju potencirao potrebu stvaranja povoljnije poslovne klime za strana ulaganja.
Novo istrazivanje pokazuje da se ljudi ne radjaju pod sretnom zvijezdom vec da srecu stvaraju sami, poboljsavajuci ili pogorsavajuci okolnosti tokom zivota.
Psiholog dr. Richard Wiseman koji predvodi Istrazivacki odjel na Sveucilistu Hertfordshire proveo je 10 godina tragajuci za neuhvatljivim "faktorom srece". Da bi shvatio psihologiju sreckovica proucavao je zivote 400 najsretnijih i najnesretnijih osoba. Ustanovio je da sretnici nesvjesno koriste 4 glavna principa u stvaranju svoje dobre srece.
Prvi princip, kojim se dakako nesvjesno koriste, je maksimalizacija otvorenih mogucnosti. Oni su vrlo vjesti u stvaranju, primijecivanju i iskoristavanju sansi putem saradnje, prilagoljivosti i opustenog stava prema zivotu te otvorenosti prema novim iskustvima.
Dr. Wiseman utvrdio je i drugi princip sretnih osoba: naime, one donose dobre odluke na osnovu vlastite intuicije i iskustva. Da bi poboljsali sposobost odlucivanja sretnici se cesto opustaju ukljanjajuci stres koji bi im onemogucio trezveno razmisljanje.
Treci princip je stav koji sretnici imaju. Oni su u principu pozitivne osobe koje uvijek ocekuju srecu i sigurni su da ce im buducnost biti uglavnom svijetla. Ovaj optimizam pridonosi njihovoj sreci jer im primjerice pomaze da ustraju tokom tezih perioda te pridonosi pozitivnoj komunikaciji s drugim ljudima.
Cetvrti princip koji je dr. Wiseman uocio jest njihova sposobnost da i lose okolnosti pretvore u dobre. Pri tome koriste razne psiholoske tehnike koje im pomazu da podnose ili promijene bilo kakvu nesrecu koja im dodje ususret.
Ljubav moze postati najsnaznija motivacijska sila za razvoj ili najdestruktivnija snaga u vasem zivotu - sve zavisi kakvu ste vrstu ljubavi prigrlili.
Ljubav, iako se opsesija cesto brka s njom, u potpunosti se razlikuje od opsjednutosti. Ljubav je obostrana i karakterizira je velika briga i dubina osjecaja za dobrobit voljene osobe.
Opsjenutost je s druge strane stanje kada strastvena ljubav podivlja. Zapocinje iskrom interesa i u pogodnim okolnostima moze doseci ogroman intenzitet. Sto je najbitnije opsesija se temelji na nerealisticnoj nadi o reciprocnom uzvracanju osjecaja. Pa ce tako svaka beznacajna rijec ili potez objekta (ne osobe, jer njeni osjecaji se ne uzimaju u obzir) nase neuzvracene ljubavi biti krivo protumacena kao znak ljubavi - koji drzi na zivotu nerazumnu nadu. I najmanja povratna informacija, makar bila motivirana sazaljenjem ili tastinom rezultirat ce osjecajem euforije koja se neizbjezno pretvara u ocaj i jad. Medjutim i opsesija moze prerasti u ljubav, naravno, tek i ako se u potpunosti ispuni.

Kako dakle prepoznati je li rijec o ovisnost ili pravoj stvari?

Ovisnost kao ljubav pojavljuje se kada je osoba u potpunosti absorbirana u voljenoj osobi (objektu) jer zeli pobjeci inace besmislenoj i nesretnoj egzistenciji. Ovakva opsesija dovodi do zanemarivanja vaznih aspekata vlastitog zivota. Duze odvajanje ili okoncanje veze moze rezultirati simptomima odvikavanja slicnim kao kod ovisnika o narkoticima.

Pokusajte se zato prepoznti u ovih 6 klasicnih tipova ljubavi:

1. Eros - kada ljubavnici tragaju za nekim specificnim fizickim karakteristikama, strastvena i romanticna ljubav

2. Pragma - kada se potraga za potencijalnim objektom nase ljubavi racionalno razmatra

3. Agape - temeljno nacelna ljubav koja ne ocekuje povrat, nesebicna ljubav

4. Ludus - ljubav prema ljubavi, ljubav je igra
5. Storge - slican dubokom saosjecanju, mjesavina prijateljstva i ljubavi

6. Mania - oblik ovisnosti kojeg karakterizira opsesija i ekstremne promjene u raspolozenju koje se krecu od duboke depresije do euforije
MISLITE DA STE DOBRO ODGOJENI? VARATE SE!
Obicaji su se u razlicitim dijelovima svijeta oduvijek razlikovali. Ono sto se u jednoj zemlji smatra pristojnim, u u drugoj je prava bonton- katastrofa. Zasto je negdje nepristojno zakasniti deset minuta, a negdje se to od vas ocekuje? Zasto ce vas negdje blijedo gledati ako jedete nozem i viljuskom, a negdje ako ne jedete bas tako? Zasto ce se negdje domacin uvrijediti pitate li ga za zenu, a negdje ce biti iznenadjen ako ga ne pitate za nju?
Narodi su vrlo razliciti. Primjerice , Talijani su temperamentni i nikakvi propisi to ne mogu promjeniti; Englezi su oduvijek drzali do tradicije; U Americi tradicija prakticki ne postoji pa je ponasanje Amarikanaca znatno opustenije...
Ako se bas spremate na put oko svijeta, ne morate unaprijed poceti panicariti: manje –vise svi narodi imaju razvijenu odredjenu tradiciju – ako se ogrijesite o neka pravila, imace na umu da ste strankinja ili stranac i nece vas do kraja zivota smatrati primitivcem i neznalicom. Ali mudra izreka kaze: prvi se dojam ostavlja samo jedanput!
RUSIJA
Cvijece za muskarce
Zene daruju muskarcima cvijece(krizanteme i tulipani prvenstveno!).
Nije neobicno ni to da umorni i pospani domacini odu u drugu sobu i ostave svoje goste same.
JAPAN
Pozdrav od 30°
Da su Japanci profinjen narod s narocitim smislom za lijepo, znaju svi koji su ikada u zivotu culi za origami, ikebanu, cajne ceremonije, japansko slikarstvo... Jednaka se profinjenost zahtjeva i u ponasanju zelite li da vas smatraju dobro odgojenima. Medjutim, to covjeka sa Zapada silno zbunjuje.Svaki tjelesni dodir za Japance je znak loseg odgoja i ukusa. Stisak ruke, tapsanje po ramenu ili ( ne daj Boze!) poljubac i obraz, uobicajeni u vecini europskih zemalja , u Japanu su gotovo uvredljivi. Pristojni se Japanci uglavnom pozdravljaju naklonom. Stovise, i u tom su razvili odredjenu ( nepisanu) pravilnost: nagib od petnaestak stupnjevaza prijateljei poznanike, a od trideset stupnjeva za starrije i vrlo cijenjene goste.
Pogresno je bilo kome pruziti neki predmet samo s jednom rukom. Objema rukama pruzaju se cak i vozne karte.
Kihanje je jednako nepristojno kao u nas glasno podrigivanje.
Napojnica se smatra licnom uvredom.
Smijati se pokazujuci zube takodjer nije bas preporucljivo.
SJEDINJENE AMERICKE DRZAVE
Napojnica uvijek i svuda
U SAD-u je krajnje necivilizirano zapaliti cigaretu na javnom mjestu. Ekoloska i zdrastvena svijest te protupusacka kampanja postaju tako snazne da se prezirno gleda cak i na one koji puse u vlastitom dvoristvu.
U Americi ce vas drzati vrlo ugladjenim ostavite li na tanjiru malo jela. (U Austriji bi vas domacin zbog toga smatrao neodgojenim, a u jugoistocnoj bi se Aziji cak smrtno uvrijedio!). Necete se morati gnjaviti drzeci noz u desnoj ruci, a viljusku u lijevoj (naravno, za lijevake vrijedi obrnuto) jer su Amerikanci nadasve jednostavni i prakticni: u njih je uobicajeno najprije sve izrezati, a onda prebaciti viljusku u desnu ruku i jesti” kako Bog zapovijeda”.
Ono sto je u Americi obavezno jest tipping, odnosno napojnica- ona se ostavlja svima, od taksista i konobara do raznosaca pizza i slicno. Njima je to glavni izvor prihoda, cak vazniji i od place.
Amerikanci su otvoreni i vole pricati o sebi.
U vecini evropskih zemalja jos su se odrzali ostaci svojevrsne aristokratske tradicije, cega u Americi nije bilo. Akademske titule (dr., prof. i sl.) gotovo se nikada ne navodi uz ime, cak ni u sluzbenim prilikama.

SKANDINAVSKE ZEMLJE
Tacnost prije svega
Na sjeveru Evrope veoma se pazi na tacnost. U Spaniji, primjerice, ugladjeni ljudi uvijek malo zakasne, a ustrajavanje na tacnosti smatra se dosadnim sitnicarenjem: u Latinskoj Americi vise ce se zaprepastiti dodjete li tacno nego zakasnite li sat-dva. No ako ste u Svedskoj, Danskoj, Norveskoj i Finskoj rekli da cete doci u devet, onda se to od vas zaista i ocekuje, bez obzira idete li nekome u posjet ili cete se naci vani.
U Finskoj salata se jede viljuskom i nozem.
U Norveskoj je zabranjeno zapaliti cigaretu na ulici.
U Svedskoj se ne nazdravlja domacici.
GRCKA
NE=DA, a DA=NE
Pokreti glavom imaju suproto znacenje nego u nas. Mahanje gore-dolje znaci ne, a lijevo-desno znaci da.
IRAN
Pravilo o zlici i vilici
Nadjete li se ikada u Teheranu na veceri ili rucku, evo male preporuke: viljuska sluzi samo za stavljanje hrane na kasiku. Stavljanje viljuske u usta znak je loseg odgoja
AFRIKA
Sutnjom do bliskosti
Zapadnjacka shvacanja vremena u Africi nece naici na razumjevanje. Zurba se smatra necim ruznim i uvredljivim. Zaustavite li nekoga na cesti i pitate ga za put, moze vam se dogoditi da ce te bar desetak minuta morati pricati o sebi, svojoj zemlji, razlozima putovanja itd. Poglavar nekog sela moze vas pozvati na rucak, nakon cega cete cijele sate provesti u tisini; to nije znak neljubaznosti i neprijateljstva vec suprotno: simbolizira zajednistvo, bliskost.
Ponudjena se hrna ne odbija jer bi se to shvatilo kao nepostovanje domacina.
ITALIJA
Sto glasnije i srdacnije
Talijani se u svakoj prilici vole koristiti titulama(dottore, professore, ingegnere...). Inace su na glasu kao narod koji ne briljira u poznavanju stranih jezika, ali su narocito ljubazni i pokusace vam pomoci ako ikako mogu. Pri susretu i pozdravljanju nema mjesta suzdrzanosti- sto glasnije i srdacnije to bolje.